Tuata
De Danan (Tuatha Dé Danann) - „ljudi
boginje Danu", mitsko pleme koje je naseljavalo Irsku pre dolaska Kelta.
Mada su bili smrtni, imali su ogromne moći i stari Kelti su ih tretirali kao
bogove. Boginja Danu je majka ostrvskog panteona u Irskoj. Njen suprug je bog
Bile, a čitavo njihovo potomstvo se naziva Tuata De Danan. Oni su stigli u zemlju
Erin (Irsku) sa ’’zapadnih ostrva’’ gde su proučavali magiju. Sa sobom su
doneli svoje talismane: Nuadin mač, Lugovo koplje,
Dagdeov kotlić i Falov kamen sudbine – koji viče
kada na njega sedne zakoniti kralj Irske. Oni su morali da se bore protiv
strašnih Fomora (vidi Fomori), čudovišnih
prvih stanovnika Irske. Nakon mnogo godina i teških bitaka Tuata De Danani su
porazili Fomore i potisnuli ih sve do mora. Međutim, njihova vlast nad Erinom
je kratko trajala. Među pobednicima nastaje raskol koji izazivaju dva božanstva
iz carstva mrtvih Bile i It. Njima se pridružuje Mile, Bileov sin i započinje
novi rat. Milesijanci pobeđuju i De Danani im prepuštaju Erin i odlaze u Tir na
n’Og (vidi Tir na n’Og), zemlju
večite mladosti, gde vekovi traju koliko minuti, polja prekriva večito sveže
cveće a medovina teče koritima reka. Kao obeštećenje, pre no što su napustili
Irsku, zatražili su da se uspostavi njihov kult i da se prinose žrtve u znak
sećanja na njih. Drugi naziv za njih je Sidi. Tuata De Danani se u Zagoru
prvi put pojavljuju u epizodi Il principe degli Elfi – Princ Elfova (Specijal
11; VČSP 4; LUSP 19) iz 1999. koja je u Srbiji objavljena 2009. godine pod
nazivom Princ vilenjaka (VČSP). Tuata De Danani se pojavljuju u brojevima:
433, 434, 435; Specijal 11.
недеља, 10. јануар 2016.
четвртак, 7. јануар 2016.
Ostrvo mrtvih: Priča
o trinaestom stanaru jedne veštice
U početku je bila samo praznina i
Ostrvo. Ostrvo je lebdelo u praznini. A onda je nastao svemir i popunio
prazninu. Ostrvo je lebdelo u centru svemira. Onda je svemir nestao. Pa je nastao drugi. I on je nestao. Samo je
Ostrvo ostalo. Hiljade i hiljade svemira je nastajalo i nestajalo. Svaki je
Ostrvu dao deo sebe.
(Ostrvo mrtvih)
(Ostrvo mrtvih)
Pisati o
stvaralaštvu Aleksandra Đukanovića paušalno, govoreći samo o jednom, konkretnom
romanu je nezahvalno. Ne zbog toga što je roman "Ostrvo mrtvih" loše
napisan, naprotiv, već zbog toga što je Đukanović multidisciplinarni autor.
Njegova primarna
delatnost (istoričar, nastavnik i autor udžbenika za osnovnu školu i dela iz
popularne istorije) Đukanovićevom pisanju daje realnost, pristupačnost i
jednostavnost.
Njegova povezanost
sa stripovima (Đukanović je autor jedine enciklopedije posvećene italijanskom
legendarnom hit izdanju Zagor Teneju) daje njegovim dijalozima filmsku (ili ako
hoćete - stripovsku) uverljivost i svedenost. Istovremeno, likovi njegovog
romana "Ostrvo mrtvih" su, i pored određenog odsustva deskripcije,
veoma precizno "iscrtani" i mogu se videti jasno, bez magle ili
teških senki pred očima.
Multidisciplinarnost
Aleksandra Đukanovića kao autora ogleda se i u samoj konstrukciji romana
"Ostrvo mrtvih", koji nije precizno žanrovski definisan, već flertuje
sa nekoliko pravaca, uvek zadržavajući u sebi notu modernog, beletristički
svedenog stila.
Ima tu svega: i
ljubavnog romana, i kriminalističkog trilera, i naučno-fantastičnog zapleta, i
horora, i epske fantastike i elemenata etno-nasleđa pojedinih delova Srbije i
istorijskog romana, od čega autor, pre svega zbog svog profesionalnog habitusa,
ne može da pobegne.
Kako bilo, roman
"Ostrvo mrtvih" lako je mogao da se nazove i "Priča o trinaestom
stanaru".
Majstorski ispričan
život Gordana Poljakovića, prevodioca s nemačkog i njegove stanodavke Jovanke
Milosavljević, veštice, uvlači vas u potpuno nepoznati, a opet, tako dobro
poznati prostor u kom su pomešani delovi Beograda sa nekim paralelnim
svetovima, i ne da vam da izađete iz njega dok ne pročitate i poslednju
stranicu, dok ne zatvorite knjigu.
Lakoća s kojom se
krećete kroz stranice ovog ostvarenja posledica je upravo preovlađujuće dijaloške
forme u okviru romana, kao i odlične i povremeno neočekivane lakoće promene
žanra kroz koji se kreće čitalac.
Roman "Ostrvo
mrtvih" ubedljiv je i jednostavan roman koji se čita u jednom danu, u
jednom dahu. Roman koji se prema vama ponaša kao prema starom, dobrom
prijatelju, kom odmah širom otvara vrata svog sveta, nudi ga "kafom i
konjakom" i opija ga na krajnje veštičiji način.
Uživajte u
"Ostrvu mrtvih". Siguran sam da ćete s nestrpljenjem iščekivati i
sledeći roman Aleksandra Đukanovića.
Aleksandar Bećić
novinar i publicista
urednik portala kolumnista.com
novinar i publicista
urednik portala kolumnista.com
Пријавите се на:
Постови (Atom)